The Trip with a Ship
Sinoć sam bio na piću sa ljudima iz razreda. Svi su zabrinuti zbog prijemnih i živčani. Čini mi se da se jedino ja ne brinem toliko. Ne znam je li to dobro ili loše, ali imam osjećaj da će sve biti dobro. Ekonomija u Zagrebu mi se poklapa sa jezicima u Zadru, pa sam morao odlučiti. Odlučio sam se za lakšu varijantu. Jezici u Zadru. Ni sam nisam siguran zašto, možda jer za to imam puno manje učiti ili jer podsvijesno ipak želim ostati tu. Sutra najvjerojatnije idem u Rijeku predati dokumente za Ekonomiju. Faks mi se tamo sviđa, ali mi grad nije nešto. Dobro, blizu je Italiji, pa bi često mogao odlaziti u Trst ili još bolje u predivnu Padovu. Taj me grad oduševio. Možda čak i više negoli Rim, kao da ima veću osobnost. To bi bilo predivno – odeš na predavanje iz marketinga i nakon toga si za par sati u Padovi. To bi moglo biti moje malo mjesto za bjeg od svakodnevice. «Gdje ćemo danas na kavu?» «Ne znam, a da idemo do Padove, čujem da se otvorio novi bistro prekoputa Diesela.» «Idemo!» Još sam prije dvije godine planirao otići u London ljeto prije faksa, ali sam na kraju radije odabrao 3 tjedna u Rimu, nego tjedan u Londonu. Možda bi mogao nagovoriti Lanu da nakon Rima samo nastavimo na drugu stranu obale pa da odemo brodom negdje. Da malo istražujemo. Bilo bi tako uzbudljivo samo putovati. Ali opet, moram se spremati za prijemni na dramskoj, pa ne mogu baš do kraja 8. mjeseca putovati. To bi bila najbolja opcija, nikakvi jezici, nikakva ekonomija, samo dobra stara gluma. Mislim da je idealno kada ti se hobi pretvori u posao. Za 3 godine bi već mogao biti prvostupnik glume. A to je sve što mi treba za glumu u sapunicama i nekom sitcom-u. Na piću sinoć su mi rekli kao da su najsigurniji za mene da ću se obogatiti. A, što ćeš, kad već moram... :)
u svakom slučaju, puno sreće! :)