pet - 29.07.2005, objavio tom2y 29. srpanj 2005 0:44:00

Prije ili kasnije, sve završi. Prijateljstvo za koje misliš da će vječno trajati, ljubav koju ništa ne može uništiti, škola koja ti pruža osjećaj sigurnosti. Prije ili kasnije ostanemo sami. Toliko sam puta razmišljao bi li neke stvari bile bolje da sam se drugačije ponio. Toliko sam puta buljio u svoja sjećanja nadajući se da ću pronaći bar nešto što bi mi pružilo nadu da su stvari mogle biti bolje. Zapravo nisu, zapravo je sve baš onako kako je trebalo biti. Ali činjenica da se sve drastično promijenilo me iz dana u dan pogađa. Ne mogu ni nabrojiti koliko sam se puta igrao sa tuđim životima, spletkareći i postavljajući drugima zamke nisam niti pomišljao na to kako će to utjecati na njih. Sve na što sam mislio bila je zabava koju mi takve igrice pružaju. A sada shvaćam da sam samo jedan od pijuna, samo mali dio velike igre za koju nitko ne zna kako će završiti. Odrastanje je čudna pojava, zbližiš se sa ljudima sa kojima imaš barem malo sličnosti. Formirate mali klub, utvrdu koja vam pruža sigurnost, a onda se sve to tako brzo uruši. I dok se hvatate za poslijednje ostatke, pokušavajući spasiti što je više moguće, nađete se na dnu. Koliko je teško kada nemaš ništa izgubiti, toliko je i moćno. Nađeš se između ljudi koji su ti nekada bili prijatelji i onih koji će to tek postati. Igraš prljavo, nadajući se da će sve biti kao nekad. Ali, bolna je istina da povratka nema. Nećemo više nikad biti onakvi kao što smo bili. Nećemo se više nikada gledati onim istim pogledom.

5 komentar(a):

29. srpanj 2005 1:13:00, Ina (Neregistriran) (Neregistriran)

Moraš naučit da u životu ništa nije vječno, ma koliko god mi to tili. Trenutno radiš jedan veliki korak od srednje i poznatog okruženja do totalno nove sredine i novih iskustava. Moraš se pripremit na to da će te neki prijatelji iz srednje za koje si mislija da su ti odani, izdat. Čim odeš u novi grad stvari će se drastično prominit i već prvi pri prvom povratku doma primjetit ćeš da nešto ne štima. Ja san prije dvi godine igrom slučaja završila u Zadru i nije prošlo ni par miseci a već san ostala bez par prijateljica koje su mi stvarno puno značile, što me jako razočaralo. A što se tiče gaženja drugih ljudi, tu mi mogu samo reć: sve se vraća, sve se plaća. Mogu ti sa sigurnošću reć da će ti se odbit od glavu, jer na kraju uvik bude tako.Želin ti sriću da se šta bolje snađeš u novom okružju. Usput, zašto se nisi iša u Split na ekonomiju?

30. srpanj 2005 13:25:00, new_york_girl

sve mora kad tad zavrsiti..sve ovo sto si napisao je istina,ma koliko ona bolna bila...i ja bih htjela da osnovna skola nije zavrsila,ni srednja,sjecam se kako sam palakala cijeli zadnji dan jer smo shvatili da je gotovo i da svatko krece svojim putem...jos i danas me drze te uspomene ali to su samo uspomene,trenuci moga zivota koji su zavrseni i sada krecemo dalje jer bilo sto da se dogodi,zivot ide dalje,s tobom ili bez tebe,sa osmijegom na licu ili sa suzama u ocima

30. srpanj 2005 16:43:00, tom2y

za početak, hvala na opsežnim komentarima :) Ina, nisam išao u Split jer mi je prijemni u Zadru, Splitu i Zagrebu bio isti dan, a htio sam imati Zadar kao alternativu ako ne upadnem na ekonomiju. A, za gaženje ljudi, to je prošlost, sad sam drugačiji. Sada pokušavam biti dobra osoba. NY_girl, na jednom od zadnjih razrednih tuluma smo se svi rasplakali, ali svi, no moram ti reći da smo se sinoć našli da proslavimo moj rođendan i nekako je sve bilo kao nekada, samo je nekoliko ljudi falilo. (Među njima i Kat, ali nije bitno :( kao što kažeš - life goes on...

2. kolovoz 2005 11:02:00, new_york_girl

stvarno lijepo....super love ya

2. kolovoz 2005 11:20:00, tom2y

Love ya 2 :)

« home