sub - 18.08.2007, objavio tom2y 18. kolovoz 2007 7:04:00
Slika na MojBlogu

....U vremenu u kojem živimo cijeli naš život je potpuno dostupan na internetu. Istina, postoje ljudi koji dodatno izlažu svoju intimu tuđim pogledima i osudama. Ljudi poput mene – blogeri. Otkad sam na poklon dobio moleskin i parkericu imam potrebu pisati stvari na papiru. I prije sam ponekad pisao na papiru, ali samo u svrhu objavljivanja. Moj je život toliko dostupan na internetu da sam lagano počeo cenzurirati određene misli, slike i događaje. Malo ljudi zna__________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________

Bilo je očito da Tomislav neće objaviti to što je napisao. Zatvorio je moleskin, ispio gutljaj kave i otišao spavati po prvi put bez brige da će ono što je upravo napisao naići na neki oblik osude.

Osim njegove, naravno.

 
3 komentar(a):


19. kolovoz 2007 22:03:00, schmarta (Neregistriran) (Neregistriran)

Zanimljivo...ja to isto radim.I nitko te ne pita zašto.

24. kolovoz 2007 18:14:00, special_girl

hm, istina..izlažemo svoju intimu drugima... ne znam zašto, ali nitko iz mog društva, zapravo nitko uopće ne zna da imam blog... ponekad želim napisati nešto, ali se bojim da će to pročitati netko koga znam :S ok mi je da to čitaju ljudi koji me ne poznaju, ali oni koji me znaju... pozz

26. kolovoz 2007 22:52:00, lethargica

Razmisli zašto ne objavljuješ i cenzuriraš i riješi taj problem. Uvijek možeš otvoriti novi blog i postati anoniman, a javiti se samo određenim ljudima. Što se tiče osude...mislim da ona najviše pridonosi našoj osobnosti. Ako se i nakon negativne osude drugih i dalje ostane pri svom mišljenju, to znači da je osoba vraški jaka i da zna što želi od sebe. Iako, neke osude zauvijek ostanu u nekom kutku naših misli koliko god se trudili biti jaki i svoji.