Ovo je već treća godina za redom da na današnji dan pišem pregled prošle godine, tako da mogu reći da mi je to već postala tradicija. Naravno dosta ljudi to radi, ali svejedno sam ponosan što sam već treće Silvestrovo za redom tu sa vama. Prošla godina je bila puna promjena i jedna od najdinamičnijih godina za mene. Za prošli Božić je Taru lupio auto, pa je i početak godine bio u tom ozračju. Bio sam umoran od svega, otupljen od umora i nakon svega toga razočaran. Ali energija mi se vratila i sudjelovao sam u organizaciji projekta za karneval (10 mjeseci poslije sam postao voditelj istog projekta :) i to mi je bilo fantastično iskustvo. Sudjelovao sam u organizaciji projekta za razvoj turizma. Cimer u domu me izluđivao, ali sve je to postalo bolje dolaskom proljeća i novih osjećaja. A dok sam jeo studentski Čokolino i slušao Štiklu razmišljao sam kako sam „Došao u Vinkovce“. U Vinkovcima je bilo tako fenomenalno da se i danas bacam na koljena kad čujem tu pjesmu (pa makar se u pidžami vratio na party, op.b. ;). Iako je zagustilo sa ispitima i učio sam non-stop uopće mi nije falilo entuzijazma, pa sam otvorio još jedan blog. U zadnje sam ga vrijeme zapostavio, ali možda nova godina donese i nove promjene… Nakon svega toga počeo sam shvaćati kako je faks zapravo samo malo nabildana srednja škola. A cimer me i dalje izluđivao, ljeto je počelo i ja sam već bio lud od svega. Napokon sam došao doma, ali bilo je mračnije negoli sam se sjećao. Shvatio sam da sam odrastao, a tu je bio i moj 20. rođendan koji nije mogao proći bez drame i problema (što li već neće napraviti zbog gledanosti, ha!). Kako je ljeto postajalo svježije, sve sam se više brinuo oko stana. Na kratko sam bio netko posve drugi, a onda je i ljeto lagano završilo. Nakon toga sam se vratio u Rijeku, te započeo posve novu sezonu koja je nagovještavala da će se jedna vrlo bitna osoba vratiti u priču. Javio sam joj se. A onda sam išao na seminar u Zagreb, te sam mislio da ćemo se vidjeti ali na kraju nije bilo ništa od toga. Više nisam mogao izdržati i rekao sam joj sve što prema njoj osjećam. Prošao sam u drugi krug CARNet Webfestivala (zahvaljujem im se na majici koju su mi poslali :) Išao sam u Milano, ali ne sa njom, što je sigurno smetalo. A onda se dogodio Split i seminar koji me motivirao više nego ijedan dosad. Puno se toga u Splitu dogodilo, ali što se dogodi u Splitu, ostaje u Splitu. I vratili smo se doma za blagdane, ali njeno ponašanje je bilo drugačije od njenih riječi. Smetalo me to, ali u jednom trenutku sam prihvatio da je to samo priča koju sam morao dovršiti. A kako će se završiti pomalo je očito, ali svejedno, it remains to be seen. Došao je i Božić i bio je savršen. Možda jer nisam imao puno očekivanja, možda jer trebaš proživjeti i lošije trenutke da bi mogao cijeniti one dobre. Jučer je bio pir jednoj kolegici sa faksa i iako dosta ljudi na to gleda kao pogrešku jer je premlada, ja – skeptik-de-jeur, mislim da je to super jer mi izgleda da je to htjela i da je sretna.

I sada dolazi kraj ove godine. Zaključak ovog svega što ste pročitali. Još jedan trenutak koji će nam se urezati u sjećanje. Samo oni koji su spremni riskirati da idu predaleko mogu shvatiti kako daleko mogu ići, a ja se nadam da ćemo svi skupa ići još dalje i dalje. Sretna vam Nova!