čet - 29.09.2005, objavio tom2y 29. rujan 2005 15:19:00

Gledam mutne pokrete nepomičnih prstiju na tastaturi i vidim kako se bijelilo ekrana polako pretvara u nešto što želim reći. Nešto što sam možda već stotinu puta napisao, izrekao, pomislio, ali još uvijek nisam prihvatio. Odlazim. Za manje od 10 sati ja više neću živjeti ovdje. Ostavljam mamu, Taru, prijatelje, i mnogo toga od čega sam godinama pokušavao pobjeći ali mi je strahovito priraslo srcu. Mislim da ću zauvijek pamtiti onaj trenutak kada bus izađe iz ovog grada. Kada ostavim za sobom mnoštvo dobrih trenutaka i potpuno sam krenem dalje. Trenutak kada će se sva moja prošlost i budućnost sastati u neizvjesnoj sadašnjosti a ja ću se osjećati prazniji i otupljeniji no ikada. Usamljeniji i tužniji nego što sam ikada bio, a istovremeno uzbuđen i ponosan što idem dalje. Razmišljam o svim ljudima koje nisam upoznao, o svemu što sam mislio a nisam rekao, o svemu što nisam napravio. A takvih je stvari mnogo i ovaj mali bijeg nimalo ne pomaže da sve zaboravim, naprotiv, što sam dalje to mi se neke stvari čine jasnije i bliže no ikada. Valjda su me sva ta razmišljanja potaknula da pregazim zadnji komadić svog dostojanstva i pošaljem Kat poruku, jer uskoro više nećemo biti u istom gradu. A toliko joj toga želim reći, toliko očajno želim osjetiti kako je to bilo nekada. Želim znati što se događa u njenom životu. Ali… ja i dalje gledam mutne pokrete nepomičnih prstiju po tastaturi, ništa što pišem mi nema smisla. Ništa više ne znači ono što je nekada značilo.

Music background: "Hide and Seek" - Imogen Heap

0 komentar(a):

« home