(Fri)ends
Zadnji dan osmog mjeseca. Zadnji dan slobode. Zadnji dan konstantnog izlaženja. Da, sutra počinje škola. Čudno je kako je to sve brzo prošlo. Čini mi se kao da sam se tek jučer upisao u srednju, a sad sam odjednom maturant. Početak kraja mog srednjoškolskog školovanja. Još to ne mogu prihvatiti. Prvi korak je poricanje, a ja bas to i radim. Niti ne pomišljam na školu. Valjda sam još u ljetnom načinu razmišljanja. Onom polugolom. Kada su nam sve cure kao na pladnju u svojim oskudnim kostimima. Kako će biti čudno odjednom sve gledati u tim ogromnim bundama. Tako tužno.
Čuo sam se sa njom. Vraćaju se iz Praga i sutra su ujutro u Zadru. Kad mi je odgovorila na sms cijeloga me obuzela nevjerojatna sreća. I onda sam je pozvao van u petak (naravno prijateljski ). I sada razmišljam da li da joj sve kazem. Pa što bude. Da prestanem razmišljati sto bi bilo ako bi... i da napokon doznam jel imam šanse. Jedino je problem hoće li naše prijateljstvo (ako kaže da ne može biti nista više) ostati isto. I još kad mi je rekla da mi je nešto kupila odmah sam počeo onako naivno optimistički razmišljati - znači ipak je mislila na mene i ipak joj značim. Ali ne želim se previše nadati. Vidit ćemo, bar se nadam. Mrzim neizvjesnost.
