ned - 10.12.2006, objavio tom2y 10. prosinac 2006 15:24:00
Slika na MojBlogu

Čudno je kako u životu često ne vidimo znakove koji su svuda oko nas. Ne vidimo da smo prehlađeni iako bez maramica i Coldrex-a ne možemo preživjeti. Ne vidimo da su se prijateljstva promijenila ili izgubila iako je svima očito da jesu. Ne vidimo da se sviđamo curi koja se i nama sviđa. Bilo zbog previše informacija kojima nas svakodnevno obasipaju ili možda zbog vlastite krive percepcije, no činjenica je da smo otupjeli.


Sve sam joj rekao. Prekinuo sam 6-godišnju šutnju i napokon se oslobodio. Najšokantnije je što je rekla da sam se i ja njoj sviđao. Nisam mogao vjerovati. Sve što sam oduvijek želio ispala je stvarnost. A onda smo sve to počeli analizirati… pa tako i onaj dio kad sam ja završio sa njenom frendicom na njenom rođendanu. Ispalo je da je frendica sve to znala. Ali pošto sam joj se ja sviđao nije htjela ništa reći. I sada je očito zašto je njoj samopouzdanje toliko poraslo – mislila je da sam između njih dvije odbacio Kat. Naravno da nisam. Naravno da mi to nije ništa značilo. Ali kako je Kat to mogla znati? Očekivala je da ja nešto poduzmem… očekivala je da joj kažem… ali tada to nisam mogao. Previše mi je značila. I ma koliko ovo sve izgledalo predivno bilo mi je tako teško znajući da je toliko toga moglo drugačije izgledati. Nisam nikad mislio da ću doživjeti trenutak da mi se ona ispriča. Ali je, ispričala mi se za naše udaljavanje i za neke stvari koje su se dogodile. A i rekla je da je i njoj pao kamen sa srca. I onda je napokon došlo vrijeme da se vidimo. Sa Jelenom sam išao na Red Hot Chili Pepperse u Milano a kretali smo iz Zagreba. Dok sam po trgu šetao prema satu nisam mogao vjerovati da ću je opet vidjeti. I napokon sam bio tamo. Ona je bila tamo i tako je započela duga večer. Sve je bilo isto kao i prije. Kao da se nismo vidjeli par dana a ne par godina. Još jednom, opet smo to bili mi. I za razliku od nekad sada sam bolesno iskren. Pitao sam je što misli o nama, što misli bi li moglo nešto biti i rekla je da je vrlo optimistična oko svega ali da želi da idemo polako. I njoj se činilo da se ja nisam previše promijenio i da se super slažemo. Ali… ma koliko sve ovo meni izgledalo nevjerojatno ja sam uvijek bio taj koji je govorio da veze na daljinu ne mogu funkcionirati. Ne želim sad o tome previše razmišljati, sve se zasad odvija kako treba… sve se odvija kako se davno trebalo odvijati.

Istina, čudno je kako u životu ne vidimo znakove koji su svuda oko nas… ali možda ih ponekad moramo zanemarivati samo zato da bi ih kasnije vidjeli u sasvim drugom, za nas pogodnijem svijetlu.
 
9 komentar(a):


10. prosinac 2006 19:51:00, schmarta (Neregistriran) (Neregistriran)

sve se dogada s razlogom, sasvim sigurno i vaša priča ima svoje razloge...ali zar je bitno, kad je napokon tu?:) Daljina nek te ne obeshrabruje, dodiri su onda ljepši...

10. prosinac 2006 19:56:00, seeker

Mislim da zapravo svi mi vidimo te znakove, samo se pretvarmo da ih ne vidimo iz razloga jer nam trenutna situacija više odgovara i bojimo se pitati više da ne bi izgubili ono što trenutno imamo.Netko ima više sreće pa u magli ugleda svijetionik i izađe iz svega, a netko ga nikad ne nađe i doživi brodolom. U svakom slučaju mislim da si na pravom putu i samo ti mogu poželjeti sreću. Enjoy in sweet part of bittersweet :):)

10. prosinac 2006 22:05:00, Puklo me! (Neregistriran) (Neregistriran)

a joj, 6 godina si šutio?? al na kraju je dobro ispalo, zar ne? super post...i super dizajn :) ...svrati do mene...

10. prosinac 2006 22:24:00, tom2y

da, imaš pravo, bojao sam se da ću je izgubiti... mislio sam da je brodolom ali nisam shvatio da sam još na brodu a onda je došao svjetionik! :) hvala!

10. prosinac 2006 23:30:00, One In A Million (Neregistriran) (Neregistriran)

Znaj da upravo tvoja prica nekome(meni) daje snage da nadje svoj svjetionik, pa makar pod cijenu brodoloma.. istinom do kraja!

11. prosinac 2006 9:08:00, desert_rose1

Izgleda da i veze na daljinu počinju funkcionirati i da ih ima što više.. I ja sam jedna od njih.. Nemoj odustajati ako stvarno misliš da je voliš,mogao bi se gorko pokajat! samo naprijed i sretno!! :)

12. prosinac 2006 0:16:00, tom2y

Drago mi je da nekom sluzim kao primjer da nikada ne treba šutiti o takvim stvarima i da je tu iskrenost jedini pravi način! :D A za veze na daljinu, neću odustati, samo se nadam da će funkcionirati!

12. prosinac 2006 8:33:00, desert_rose1

Nikad neznaš šta te čeka u životu.. Nadaj se pozitivnom.. A ako se razočaraš, ili ja, svejedno.. Normalno je.. Cijeli život je samo igra! Ozbiljna! Neki dan mi je prijateljica rekla: "NIKAD NEMOJ PISAT SVOJE OSOBNE STVARI NA INTERNET, MOŽE TI IH NEKO PROČITAT" ma rekla sam više šta me briga.. Nek čita ko god oće, kad se nemogu nijednoj prijatelju povjerit, pa ni njoj, kome ću onda.. Pa da, cijelome svijetu.. Barem mi bude malo lakše.. :) Pozzz

17. prosinac 2006 15:59:00, Anlah

Ako vas 6 godina nije udaljilo-nekih tristotinjak km (ne znam zasto odabirem ovaj broj) je... da, veliko nista. :)