Čudno je kako u životu često ne vidimo znakove koji su svuda
oko nas. Ne vidimo da smo prehlađeni iako bez maramica i Coldrex-a ne možemo
preživjeti. Ne vidimo da su se prijateljstva promijenila ili izgubila iako je
svima očito da jesu. Ne vidimo da se sviđamo curi koja se i nama sviđa. Bilo
zbog previše informacija kojima nas svakodnevno obasipaju ili možda zbog
vlastite krive percepcije, no činjenica je da smo otupjeli.
Sve sam joj rekao.
Prekinuo sam 6-godišnju šutnju i napokon se oslobodio. Najšokantnije je što je
rekla da sam se i ja njoj sviđao. Nisam mogao vjerovati. Sve što sam oduvijek
želio ispala je stvarnost. A onda smo sve to počeli analizirati… pa tako i onaj
dio kad sam ja završio sa njenom frendicom na njenom rođendanu. Ispalo je da je
frendica sve to znala. Ali pošto sam joj se ja sviđao nije htjela ništa reći. I
sada je očito zašto je njoj samopouzdanje toliko poraslo – mislila je da sam
između njih dvije odbacio Kat. Naravno da nisam. Naravno da mi to nije ništa
značilo. Ali kako je Kat to mogla znati? Očekivala je da ja nešto poduzmem…
očekivala je da joj kažem… ali tada to nisam mogao. Previše mi je značila. I ma
koliko ovo sve izgledalo predivno bilo mi je tako teško znajući da je toliko
toga moglo drugačije izgledati. Nisam nikad mislio da ću doživjeti trenutak da
mi se ona ispriča. Ali je, ispričala mi se za naše udaljavanje i za neke stvari
koje su se dogodile. A i rekla je da je i njoj pao kamen sa srca. I onda je
napokon došlo vrijeme da se vidimo. Sa Jelenom sam išao na Red Hot Chili
Pepperse u Milano a kretali smo iz Zagreba. Dok sam po trgu šetao prema satu
nisam mogao vjerovati da ću je opet vidjeti. I napokon sam bio tamo. Ona je
bila tamo i tako je započela duga večer. Sve je bilo isto kao i prije. Kao da
se nismo vidjeli par dana a ne par godina. Još jednom, opet smo to bili mi. I
za razliku od nekad sada sam bolesno iskren. Pitao sam je što misli o nama, što
misli bi li moglo nešto biti i rekla je da je vrlo optimistična oko svega ali
da želi da idemo polako. I njoj se činilo da se ja nisam previše promijenio i
da se super slažemo. Ali… ma koliko sve ovo meni izgledalo nevjerojatno ja sam
uvijek bio taj koji je govorio da veze na daljinu ne mogu funkcionirati. Ne
želim sad o tome previše razmišljati, sve se zasad odvija kako treba… sve se
odvija kako se davno trebalo odvijati.

sve se dogada s razlogom, sasvim sigurno i vaša priča ima svoje razloge...ali zar je bitno, kad je napokon tu?:) Daljina nek te ne obeshrabruje, dodiri su onda ljepši...