Približavamo se kraju praznika (barem mi na faksu) i za samo par dana se vraćam u svoju užurbanu svakodnevicu u Rijeci. Sada ću opet krenuti u teretanu, tako da na spavanje do kasno koje sam prakticirao ova dva tjedna mogu zaboraviti. Još su mi sad uskoro i kolokviji (koje se nadam da ću proći jer bi mi baš bio bed da sad ne prođem ovaj krug kolokvija kada sam prvi prošao) tako da će biti naporno. Žao mi je što uz Taru neću moći biti ostatak njezina oporavka, ali bar doktor kaže da će sve biti ok. Istina je da mi Rijeka i život tamo stvarno fali, no naravno, uvijek se super vratiti doma i pošteno se odmoriti. Odmor mi je definitivno trebao, morao sam se malo maknuti iz cijelog tog svijeta, ali sad sam „napunio baterije“ i spreman sam na povratak. Imam osjećaj kao da sam se full udaljio od nekih ljudi sa kojima sam do jučer (hmm, do prije pola godine) bio super. I iako je to možda žalosno, nije mi to toliko teško palo, odavno sam prihvatio da se život odvija u sezonama i da nova sezona znači i novu ekipu. Sutra idemo kod frenda na neku feštu, a onda u nedjelju oooodlazim, van iz ovog grada, stavljam copyright na mučna sjećanja…