Right Back Where We Started From

Evo ovo opet pišem, sve sam napisao i išao uploadati sliku i onda mi je sve nestalo. Evo - komentar na novi MojBlog. A također što se tiče novog MogBlog-a sučelje i dizajn su odlični!

Danas je bio težak dan u školi. Sve su ispitivali, pa je cijeli razred stalno nešto ponavljao, pisao... I tako nakon teškog dana sada uživam.

Počeo sam razmišljati o tome kako će mi se život drastično promjeniti kada se odselim u Zagreb na faks. Okolina, ljudi, toliko toga. Kako ću se i ja promijeniti.

Ako sam nakon Italije počeo voljeti Hrvatsku, hoću li nakon Zagreba početi voljeti Zadar? Zašto se prisjećamo prošlosti na "bolji" način negoli je stvarno bila? Da li nam samo treba neko uporište u prošlosti da se nosimo sa današnjošću?

Btw. zna li tko što o prijemnom za glumu na Akademiji?

( na slici je Mischa Barton iz serije The O.C. :)

The Show Will Go On

Ništa joj nisam rekao. Jednostavno nisam mogao. Našli smo se u onu srijedu, pa u petak i ja sam konstantno tražio način da to kažem, ali nisam. Nevjerojatno je to koliko smo slični. I ona je to rekla. Razmišljamo gotovo identično. I onda smo oboje zaključili kako su nam životi dosadni. Ista mjesta za izlaske, isti ljudi, ista pića - sve je monotono. Ne želim da ispadne da se žalim, ali jednostavno kad imaš gotovo sve što želiš, problem je što nemaš više što željeti. I odjednom kao da mi je bilo očito što bi trebali napraviti. Kad sam joj predložio bila je oduševljena. A i ja, donekle. Njena bivša best frendica, Natalie je postala umišljena i rekla je da bi trebalo nešto napraviti oko toga. Kako sam i ja bio dobar sa njom zaključili smo da smo oboje krivi oko Natalie. Da, zvuči čudno, ali tako izgleda. Katarina joj je počela davati savjete o oblačenju, šminkanju i takvim stvarima, a onda smo jednu nesretnu večer ja i Natalie završili skupa i čudovište je bilo stvoreno. Kasnije sam doznao da sam joj ja bio prvi. I očito joj je sve to dalo samopouzdanje i odjednom je od pasivne, sramežljive cure postala popularna. A ja i Kat smo ostali sa strane. I tu dolazimo do moje ideje, ja zavedem Natalie, i kad postane skroz zagrijana za mene sasvim nađe mene i Kat u nekoj inkriminirajućoj pozi. Odmah je sve postalo zanimljivije. Zabavnije. Opet smo to bili mi. Ni svađe, ni društvo nisu uspjeli promijeniti ni jedno od nas. Bili smo okrutni, bez inhibicija, potpuno svjesni kako je većina ljudi u školi manipulativna i naivna. Bilo je tako teško kada je naša predstava završila. Ali opet smo na pozornici, ja i Kat, nemilosrdniji nego ikada dosada.