29. kolovoz 2007 21:42:00, tom2y
hvala vam svima! :)) dizajn je work in progress... ova bijela lagano postaje sve crnija malo po malo ce sve biti crno :)
ma naravno da nije život crn! samo mi treba malo promjene! :) evo mene natrag u Rijeci... sad rjesavati ispite...
2. rujan 2007 13:53:00, lethargica
shvaćam, i ja sam razmišljala o promjeni u bijelo. ajd sretno s ispitima :)
....U vremenu u kojem živimo cijeli naš život je
potpuno dostupan na internetu. Istina, postoje ljudi koji dodatno izlažu svoju
intimu tuđim pogledima i osudama. Ljudi poput mene – blogeri. Otkad sam na
poklon dobio moleskin i parkericu imam potrebu pisati stvari na papiru. I prije
sam ponekad pisao na papiru, ali samo u svrhu objavljivanja. Moj je život
toliko dostupan na internetu da sam lagano počeo cenzurirati određene misli,
slike i događaje. Malo ljudi zna__________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
_____________________________________________
Bilo je očito da Tomislav neće objaviti to što je napisao. Zatvorio je moleskin, ispio gutljaj kave i otišao spavati po prvi put bez brige da će ono što je upravo napisao naići na neki oblik osude.
Osim njegove, naravno.
19. kolovoz 2007 22:03:00, schmarta (Neregistriran) (Neregistriran)
Zanimljivo...ja to isto radim.I nitko te ne pita zašto.
24. kolovoz 2007 18:14:00, special_girl
hm, istina..izlažemo svoju intimu drugima... ne znam zašto, ali nitko iz mog društva, zapravo nitko uopće ne zna da imam blog... ponekad želim napisati nešto, ali se bojim da će to pročitati netko koga znam :S ok mi je da to čitaju ljudi koji me ne poznaju, ali oni koji me znaju... pozz
26. kolovoz 2007 22:52:00, lethargica
Razmisli zašto ne objavljuješ i cenzuriraš i riješi taj problem. Uvijek možeš otvoriti novi blog i postati anoniman, a javiti se samo određenim ljudima. Što se tiče osude...mislim da ona najviše pridonosi našoj osobnosti. Ako se i nakon negativne osude drugih i dalje ostane pri svom mišljenju, to znači da je osoba vraški jaka i da zna što želi od sebe. Iako, neke osude zauvijek ostanu u nekom kutku naših misli koliko god se trudili biti jaki i svoji.
Prije točno četiri godine sam zamalo umro. Prije četiri godine sam izgubio prijatelja.
Taj trenutak kao da se odvijao u slow-motionu. Razmišljao sam o svemu što još imam proživjeti. Bojao sam se. Nisam mogao shvatiti da se to meni događa. Sve je izgledalo vrlo filmski. Staklo i krhotine letjeli su posvuda. Savršeno režiran trenutak koji pobuđuje jake emocije. A onda su se kamere ugasile i sve što je ostalo bili su komadi stakla po meni. Nije boljelo. Ili to tada nisam osjećao, ali znao sam koliko mogu biti sretan što sve nije drugačije završilo.
Marko Aurelije je rekao da se čovjek ne treba bojati smrti, već toga da nikada zapravo ne počne živjeti. Da smo stradali tu večer mnogo bi stvari danas bilo drugačije. Neki životi bili bi osakaćeni gubitkom. Neki događaji se nikada ne bi dogodili. Neki novi životi ne bi danas postojali. Kada razmisliš na taj način shvatiš koliko tvoj život zapravo vrijedi. Shvatiš koliko drugima značiš.
A sve je to moglo nesretno završiti zbog vožnje u pijanom stanju. Zbog jedne večeri uživanja i nepromišljene vožnje poslije.
Prije mjesec dana sam na mail dobio sliku žene koja je zbog pijanog vozača ostala osakaćena za cijeli život. Osim svog života, te života bliskih osoba uništio si i život osobe koju niti nisi upoznao i živote njoj bliskih osoba.
Ja i prijatelj koji je vozio tu večer više nismo dobri. Od nesreće se potpuno promijenio. Valjda je bio toliko potresen onim što se moglo dogoditi. Potpuno se udaljio od nas. O tome nismo nikada pričali. Niti sam ja pričao o nesreći. Nisam htio razmišljati o onom što je moglo biti. Trebalo mi je neko vrijeme da to prihvatim.
Prije točno četiri godine sam zamalo umro. Prije četiri godine sam izgubio prijatelja. U ove četiri godine sam živio više no ikada. U ove četiri godine sam upoznao mnogo ljudi.
I najvažnije u ove četiri godine neki od njih su mi postali prijatelji.
15. kolovoz 2007 10:50:00, Lanna
ei...prvo žao mi je zbog frenda...al ovo da se onaj tip kaj je vozio u pijanom stanju udaljio od vas...hm...i da niste uopće pričali o tome...ja bi ipak popričala...našla bi nekakav način...a to da ljudi koje ni ne poznajemo a nastradaju zbog onih koji su u pijanom stanju i rade sranja to je stvarno teško...kiss :)
15. kolovoz 2007 14:37:00, tom2y
krivo si shvatila... frend je taj koji je vozio u pijanom stanju i on se udaljio od ostalih frendova nakon nesreće... nitko drugi nije bio uključen...
15. kolovoz 2007 22:32:00, desert_rose1
Znači nesreća, ali hvala bogu, niko nije nastradao.. Žao mi je što ti taj dečko više nije prijatelj.. Ja sam danas svojim očima vidjela dečka kako je letio u zrak, odbijao se u pod i letio po zraku.. Užas.. Važno je da je na kraju ipak sve ok..
Wow, odlicno je sve... I stranica i video :) Oh, and look there's me too... :)