Svi imamo svoje predodžbe o budućnosti. Neki se vide u sudskim procesima, neki žele spašavati živote, a neki, poput mene zapravo nemaju pojma sto bi radili. Da li je svestranost (koja je odlična kada imaš 10 godina) postala moj problem? Želio bi toliko kontradiktornih stvari da je nemoguće odabrati sto raditi. I recimo da i odlučim sto raditi, kakvu budućnost želim. Ako za 10 godina budem ispunio sve svoje trenutne snove i očekivanja hoću li biti zadovoljan? Jer ću onda opet imati nova očekivanja i nove snove. Jesu li prevelika očekivanja ono sto nas koci u pronalaženju sreće??