30. srpanj 2005 13:25:00, new_york_girl
sve mora kad tad zavrsiti..sve ovo sto si napisao je istina,ma koliko ona bolna bila...i ja bih htjela da osnovna skola nije zavrsila,ni srednja,sjecam se kako sam palakala cijeli zadnji dan jer smo shvatili da je gotovo i da svatko krece svojim putem...jos i danas me drze te uspomene ali to su samo uspomene,trenuci moga zivota koji su zavrseni i sada krecemo dalje jer bilo sto da se dogodi,zivot ide dalje,s tobom ili bez tebe,sa osmijegom na licu ili sa suzama u ocima
30. srpanj 2005 16:43:00, tom2y
za početak, hvala na opsežnim komentarima :) Ina, nisam išao u Split jer mi je prijemni u Zadru, Splitu i Zagrebu bio isti dan, a htio sam imati Zadar kao alternativu ako ne upadnem na ekonomiju. A, za gaženje ljudi, to je prošlost, sad sam drugačiji. Sada pokušavam biti dobra osoba. NY_girl, na jednom od zadnjih razrednih tuluma smo se svi rasplakali, ali svi, no moram ti reći da smo se sinoć našli da proslavimo moj rođendan i nekako je sve bilo kao nekada, samo je nekoliko ljudi falilo. (Među njima i Kat, ali nije bitno :( kao što kažeš - life goes on...
22. srpanj 2005 10:14:00, special
nije lako moliti nekog za uslugu, barem meni... ali kad me neko nešto zamoli napravim to... tvoj otac baš se i nije ponio fer prema tebi očito je... al možda tokom godina stvoriš neki kontakst s njime i skužiš zašto je takav... jer svi mi imamo neke svoje glupave razloge :-) btw fala na posjeti :-)
22. srpanj 2005 14:49:00, Psiho2
Svatko ima neki svoj dovoljan razlog kad nešto ne napravi. Možda možemo razumjeti, ali ne moramo prihvatiti. Sad znamo da je bio u ratu i da nije bio dragovoljac. Možda će se kasnije još nešto saznati. A dobar roditelj? Čini mi se da je bio još neki faks u pričuvi?
22. srpanj 2005 15:02:00, tom2y
da, engleski i francuski, ali mi je ekonomija bila napetija. pa kad sam doznao da sam upao ovo je otpalo. ali jos cu ici na dramsku u 9. mjesecu. psiho2, ne shvacam sto mislis sa ovim "A dobar roditelj?"...
Išao sam u savršenu školu, tamo imao savršene prijatelje, išao na savršenu maturalnu, bio sam savršeno obučen, a sada sjedim u svojoj savršenoj sobi, na savršenom kompjuteru puštam savršen film koji gledam na savršenoj plazmi dok zvuk dopire iz savršenih zvučnika. I onda se zapitam je li to zbilja tako? A ako je zašto nisam sretniji?
Tipkam blog na savršenoj bežičnoj tipkovnici, sa savršenom ergonomijom da me savršeni prsti ne bi zabolili. Sjedim na savršenom dvosjedu, u sobi savršeno regulirane temperature. Prije, dok sam u savršeno vrijeme za jutarnji napitak pio savršeni kremasti cappuccino osjećao sam se čak savršenije.
Sada sam pojeo par savršenih Pringles čipseva sa okusom češnjaka i vrhnja, koji nakon što sam doznao da testiraju na životinjama i nakon što sam počeo «kupovati hrvatsko» jedem maksimalno jednom mjesečno, što smatram savršenim, jer kada konstantno nešto jedeš dosadi ti – a ovako mi je to savršen snack. U utorak sam bio u Rijeci koja mi se savršeno svidjela, te sam naravno nakon toga napisao savršen blog, ali se blog izbrisao u BlogPad-u, jer ga nisam mogao napisati u Firefox-u (koji je btw. savršen) zbog savršenog firewall-a, pa ga nisam objavio tako da ćete o savršeno provedenom vremenu u Rijeci čuti neki drugi put.
U ponedjeljak imam prijemni za fakultet koji nije tako savršen, pa me nekako savršeno boli briga hoću li upasti (Iako potajno mislim da ću sigurno upasti), jer ipak u 9. mjesecu imam savršenu audiciju za savršen fakultet na kojem će mi biti savršeno ako sve savršeno napravim.
Zapravo, bojim se.
10. srpanj 2005 12:58:00, abercrombie
Da, fakat je kraj odličan! A i naslov u kombinaciji sa slikom. Baš si pogodio.
Moraš naučit da u životu ništa nije vječno, ma koliko god mi to tili. Trenutno radiš jedan veliki korak od srednje i poznatog okruženja do totalno nove sredine i novih iskustava. Moraš se pripremit na to da će te neki prijatelji iz srednje za koje si mislija da su ti odani, izdat. Čim odeš u novi grad stvari će se drastično prominit i već prvi pri prvom povratku doma primjetit ćeš da nešto ne štima. Ja san prije dvi godine igrom slučaja završila u Zadru i nije prošlo ni par miseci a već san ostala bez par prijateljica koje su mi stvarno puno značile, što me jako razočaralo. A što se tiče gaženja drugih ljudi, tu mi mogu samo reć: sve se vraća, sve se plaća. Mogu ti sa sigurnošću reć da će ti se odbit od glavu, jer na kraju uvik bude tako.Želin ti sriću da se šta bolje snađeš u novom okružju. Usput, zašto se nisi iša u Split na ekonomiju?