Hello blogeri i uvaženi čitatelji, čini se da je usporeno razdoblje napokon došlo kraju =)

Sve je više sunčanih dana i sve manje kišnih razdoblja kada bi morali nositi kišobran, ali naravno ne nosimo ga jer... pa ne da nam se. Anyways, napokon mi je došao novi iPod (Touch 32GB,
da, da, to je ovo čudo na lijevoj strani došlo je vrijeme za novu vizualizaciju ;) Time sam si još jednom potvrdio moć vizualizacije... Pročitao sam dosta o tome u "How to get from where you are to where you want to be", a kako sam čuo dosta je slična knjizi "Tajna" tako da i to moram uskoro pročitati.
U petak sam imao party u stanu i uz standardnu ekipu je došla i ekipa sa faksa tako da je bilo ludo, a u subotu smo u El Riu imali bday party TNRB.net-a (moj promo video se vrtio cijelu večer :))
Ovih dana šaljem kandidaturu za urednika tog portala... napokon sam se odlučio na taj slijedeći korak i nadam se da ću proći. Osim toga tu je 1.5. i dogovoreno putovanje u Sarajevo koje će možda propasti jer mi još nije došla plaća... Ako 2.5. ne budem imao predavanje (tečaj novinarstva)
idem u Zadar prvi put nakon Uskrsa... jedva čekam! Predavanja na faksu su lagano privedena kraju, a svi znamo što to znači - početak ispita... moram napraviti dobar plan... čudno je to što me planiranje zapravo motivira na rad... kao da onda točno znam što od sebe očekujem pa to mogu i ispuniti...
Ajme koliko točkica ima tu ... lol ... svejedno trenutno se tako osjećam - donekle nedorečeno, ali barem opet nakon nekog vremena pišem... stvaram. A kao što je George Bernard Shaw rekao
“Life isn’t about finding yourself. Life’s about creating yourself.”

Pa dragi moji,

stvarajte :)

T.

Šetam užurbanim gradom a ne mičem se. Pijem kavu koja ne izlazi iz šalice. Pozdravljam nepoznate poznanike nepomičnim osmjehom. U zadnje vrijeme kao da je sve usporeno... usporeno do te granice da se niti ne miče. Video u kojem je netko slučajno stisnuo pauzu i sada ne zna kako dostići tipku play. Ne znam jesu li stvari takve jer je prošla godina bila toliko luda, pa se sada normalno čini dosadnim, ili je ovo sve stvarno zatišje pred buru. Nisam dugo pisao blog valjda upravo zbog toga – jer se nije puno toga ni događalo. Kao da sam upao u neku rutinu...

U Rijeci ću studirati još barem tri godine (da, odlučio sam tu završiti i master) i bojim se uopće pomisliti da će te tri godine biti dosadne kao ovaj trenutni period. Doći će novi ljudi, naravno. Imat ću nove poslove, naravno. Ali kada si postaviš granicu visoko postane teško zadovoljiti se sa prosječnim, pa makar to bilo natprosječno za većinu. Moguće da proživljavam krizu srednjih godina faksa. Kada sve novo postane staro a svi izazovi standardni sve što nam treba da razbistrimo glavu je obična šetnja užurbanim gradom, kada bi se samo mogli pomaknuti.