Evo, danas pišem zadnji blog u trećem mjesecu. I bas je bio dobar mjesec-počelo je proljeće, počela je audicija za Mtv Adria, upisao sam se u auto-školu i počela mi se sviđati jedna cura :) dakle, bar neko vrijeme nema jadikovki o Kat. Bas uživam u ovoj toplini, u kratkim rukavima. Proljeće budi ono najbolje u nama, kreativnost, zaljubljenost, volju da nastavimo. Ali sto da npr. živimo u L.A.-u, ne bi li onda zbog stalne topline sa godišnjim dobima povezivali i dobre i one loše emocije? Onda bi za svoja raspoloženja morali preuzeti odgovornost, a ne bi ih mogli pripisati prirodi. A sve što mi želimo je pobjeći od odgovornosti, bar na kratko misliti da si nismo krivi za ono što pokvarimo.

Sretan Uskrs!!! :)

Evo došao je i Uskrs. Taj blagdan kojega baš ne doživljavamo kao ostale jer nije dovoljno komercijaliziran. Naravno, imamo uskrsnog zeca i jaja, ali to nekako nije to. Sa vjerske strane to je najvažniji dan, a ljudi ga ne doživljavaju tako jako. Što mogu, ja obožavam Božić, upravo zbog toga što je na Božić sve nekako uređeno i svi pokušavaju biti dobri. Ma dobro, dosta o Božiću :) Jučer sam počeo ponovo gledati stare epizode O.C.-a koje nisam gledao na plazmi, i gotovo jednako opet uživam u njima. Idem sad pogledati još jednu epizodu :)

*jaja na slici je napravila moja mama :)

Spring Brrr-ake

Prvi dan proljetnih praznika a hladno je. Uopće nemam osjećaj da je proljeće. Kao da je počelo i onda pauza. Zahlađenje. Na sličan način funkcioniraju i veze. U početku je toplo, pa se onda sve više zagrijava i kad je najugodnije digneš zid oko sebe. Valjda jer si tada najranjiviji. I polako otjeraš tu osobu koja ti je bliska od sebe. Kad curu ne možeš imati, ne možeš odoljeti, a kada je imaš - to je posve druga priča. Nije ti više toliko napeta. I tako stalno kao emocionalni vampir tražiš uzbuđenje u nečemu što ne možeš imati. Prisnost, ljubav, iskrenost. Ne možeš čuti one riječi "Volim te" jer znaš da bi trebao odgovoriti na njih, a ne možeš. Jer to ne osjećaš, sve što osjećaš je praznina i želja da pobjegneš. Da nađeš svoju slijedeću opsesiju i tako se vrtiš u krug. A bijega iz toga nema.

The Season Finale

Još imam 2 epizode O.C.-a do kraja sezone. A 2 mjeseca do finala moje sezone. Do finala srednje škole. I što dalje? Pa zna se - ljeto, zabave, more, pa onda početak posve nove sezone. Novi likovi, nove spletke, nove ljubavi. I naravno, novi problemi. Na početku sezone se likovi uvjek osjećaju posve izgubljeno, događaju se velike stvari i nešto se promjeni. Ponekad je toliko događaja da ne mogu stati u jednu epizodu, pa imamo part 1 i part 2. Prije početka nove sezone, ako je gledanost prošle bila dobra naravno, snimi se neki special. Za fanove serije da se prisjete zašto im se prethodna sezona sviđala, te da budu zaintrigirani za novu :) Sve je to jedna velika igra. Jedna velika priča, koju, ako imamo sreće, s nekim proživimo. S glavnim likom uz naš, koji je tu svih 12 sezona. Hoće li i dalje ostati tu? Hoće li se naši životi drastično promijeniti? Hoćemo li i dalje biti tako nerazdvojni?

It remains to be seen... only on Mojblog.com :)

Evo opet pričam o formatu 16:9, koji mi je toliko napet. Odlučio sam sve slike uz blogove staviti u 16:9, 4:3 mi je jednostavno izgledao čudno. Nadam se da vam se promjene sviđaju :) Danas smo pisali koma test iz matke, ali sam ga dobro napisao. Profa fali 2 tjedna, onda dođe i radimo par novih stvari i - ispit. Kao da je cijelo vrijeme bila tu. Još nismo imali 2 sata prije ispita jer je HZZ radio neko istraživanje. Znači, izgubimo 12 sati i kao da ništa nije ni bilo. Dobro, bitno je da je to prošlo. A onaj maturalni odbor me još više živcira. Naš razred tamo ispada potpuno otuđen (mi smo jedini matematičari), gledajte apsurda, svi razredi osim našega su za to da imamo profesionalnog voditelja, umjesto trećaše, a kao štedimo na pozivnicama koje će se ručno izrađivati! Koma! I uglavnom, svi u razredu su se složili da žele tiskane pozivnice, i tako smo odlučili bez obzira na njih, napraviti svoje pozivnice! I ja kažem curi iz odbora da ćemo mi u 21. stoljeću pisati rukom pozivnice, a ona meni na to "pa ako je 21. stoljeće, što bi se sad svi trebali bacati sa prozora" (!). Hello? Kakve to veze ima?! E, da, uspješno je prošla ona razmjena, tako da sad imam sve sezone Buffy, DVD-rip (koji btw savršeno izgleda na mojoj plazmi :)

Comment...

.

Zahvaljujem se Ivanu Draganiću što mi je stavio komentare na ovaj dizajn pa cu ga ipak ostaviti! :) Sto reći, komentirajte!

What R U Waiting For?

.

.

Kat odlazi. Svi zapravo odlaze, a ja najvjerojatnije ostajem. Naravno to ništa nije sigurno, ali ipak se lagano počinjem bojati toga. Odlaska. Činjenice da će otići, a da joj neću reći što ja zapravo osjećam prema njoj. Ne mogu, kukavica sam i priznajem to. Trebali bi živjeti za trenutak, a ja cijelo vrijeme odlazim u budućnosti. I kao da ne mogu izići iz te petlje. Dugo sam razmišljao kako bi na faksu između nas moglo nešto biti. Ali kad sada pogledam ako nisam uspio ništa napraviti sada kada se svaki dan vidimo, nema šanse da napravim nešto kada ćemo možda biti u drugim gradovima. Kad se sada vratim u prvi razred, vidim da sam u nekim stvarima pogriješio. Kada mi se očajno sviđala, a ja to nisam htio priznati. Kako je nikada nisam pozvao kod sebe doma. I te su je stvari očito smetale. Morala je nešto osjećati prema meni, to sve nije mogla biti samo igra. Kada su nam se pogledi sretali preko sata, kada smo se zezali ispod klupe, kad sam radio bilo što samo da je dotaknem. Kada bi se puni uzbuđenja sretali na trgu, i kad bi se ona opravdavala zašto kasni. Ali zapravo je uopće nisam slušao, samo sam gledao taj predivni osmjeh i pitao se što ona radi sa mnom. Da, baš to, pitao sam se i sad se očito više ne moram pitati jer nje nema. Tu je, ali nije sa mnom. Nema više spletki, nema više koktela, nema više dodira. Nestalo, sve je to nestalo i ostavilo je jednu veliku prazninu u meni. Znam da jadno zvučim što po tko zna koji put ponavljam isto, ali moram. Moram se negdje olakšati. Moram negdje priznati sve ono što nisam nikada imao hrabrosti osobno priznati. I iako znam da ona ne čita blogove, lakše mi je.

University or Something Like it

U školi su danas stavili plakat za Smotru fakulteta slijedeći tjedan. I onda me onako kao grom iz vedra neba pogodilo - za par mjeseci ja više neću ići u srednju školu. Neću više viđati svaki dan iste ljude. Nemojte me krivo shvatiti, ne obožavam ja svoj razred, ali opet, ipak su to ljudi sa kojima sam išao 4 godine u razred. Gotovo svaki radni dan sam ih viđao i sad to završava. Počinje novi život, studentski (or something like it). Po tisućiti put razmišljam da li da ostanem u Zadru ili odem. Ako ostanem u Zadru hoću li zapravo moći doživjeti studentski život u potpunosti?? Ili će mi to biti produžetak gimnazije? Još samo jedan jednoličan potez u mom dosadnom životu. Nešto što se od mene na neki način i očekuje. A ja pojma nemam što ću... Nabaviti ću maraton serija i filmova sa studentskom tematikom. Bar ću tako još malo pobjeći od odluke i lagati se da će mi to pomoći. Naravno neće, ali zašto ne produžiti agoniju...

Marathon, 16:9 Issues and Paris Hilton

Evo nakon dugog vremena pisem. Nekako mi se nije dalo pisati. Ne znam zašto. Razmišljam o tome da vratim stari, dosadni dizajn bloga, jer na novom nemam komentara. Što je važnije, forma ili sadržaj? Pa nekako oboje. Danas sam imao mali Buffy maraton, jer je nisam vec dugo gledao na Novi. Tako da sam pogledao 4 epizode 5. sezone (7., 8., 9. i 10.). Ali kvaliteta je koma i jos je 4:3, bas se dogovaram za razmjenu, pa cu nabaviti DVD-rip i to 16:9 :)) Mozda zvuci cudno, ali svaki put kad gledam 4:3 seriju ili film razmišljam o tome kako zapravo gubim dio slike. A što da vam kažem, obožavam 16:9. Ovo stvarno zvuči čudno. Evo, još par MB i skinula mi se South Park epizoda sa Paris Hilton (812). Jedva cekam da to pogledam :) A onda idem prošetati Taru.