Prije dva mjeseca bio sam zbunjen, slomljen, ponosan, sretan, tužan i sve između toga. Došlo je vrijeme da se sve promijeni. Došlo je vrijeme da se ja promijenim. Protekla dva mjeseca mog studentskog života bila su sve samo ne depresivna, kako sam očekivao. Svi kažu da je u početku najteže, kada dođeš u novi grad, u novu sredinu, ali meni je taj početak protekao odlično. Upoznao sam puno ljudi, upoznao sam Rijeku, upoznao sam… sebe. Uključio sam se u AIESEC, studentsku udrugu u kojoj otkriješ svoj potencijal, više se počneš cijeniti. Već sam bio na dva seminara i spremam se za treći, petodnevnu konferenciju u Sisku. Ljudi u AIESEC-u su stvarno odlični i najbolje je to što svi imamo slične poglede na svijet i svi želimo nešto više. Osim AIESEC-a, uključio sam se i u fakultetske novine, u srijedu imamo prvi sastanak. A nakon tog sastanka imam izlaganje na seminaru iz Osnova ekonomije. Još i tri puta tjedno idem u teretanu, tako da zapravo i nemam slobodnog vremena. Ali na to sam već navikao :) U domu je super, objekt u kojem se nalazim je nedavno obnovljen, tako da je sve novo. Hrana u menzi je dobra, sve skupa, nemam se na što požaliti. I na kraju, zašto nisam toliko dugo pisao blog? Ne znam, valjda jednostavno nisam osjećao potrebu da pišem. Ali sada sam opet sa vama i nadam se da ću ponovo redovito bloggati.